Ubojstvo Miličevića i ostalih
- Detalji
- Kreirano Ponedjeljak, 26 Prosinac 2011 23:59
Poznato je da su neki od njih bili zatvoreni, i cak likvidirani. Slucaj Ante Milicevica iz Radisica, kod Ljubuskog, jedan je od najtragicnijih. Njegovi nikada nisu saznali sto se zapravo s njim dogodilo. Antu su otjerali u Mostar, a zenu s djecom protjerali u Australiju. Ondasnji sef SUP-a u Ljuboskom, Dedic, izjevio je: "Znam da je ubijen, ali ne znam gdje". Iz Mostara su ga otjerali u Sarajevo, odatle u Beograd, gdje mu se izgubio trag. Kasnije se ustanovilo da je ubijen 14.Vll.1972., a rodbina mu je nosila hranu i rublje sve do kraja te godine. (Kakva banda!, i to hrvatska/dousnicka, upregnuta u neprijateljske redove protiv svojeg vlastitog naroda, moja opaska)
Milicevicev odvjetnik zatrazio je razjasnjenje. U Mostaru su mu rekli da "nemaju pojma". Iz Beograda su cinicno odgovorili: "Za informacije se obratite na SUP opstine Ljubuski". A ni to nije jedini takav slucaj. U isto vrijeme u mostarskoj Celovini misteriozno je umoren neki Raspudic od Citluka. U Doboju je ubijen Franjo Tomic iz okolice Tuzle. Za mnoge druge nikad se vise nije culo.
Broj osudjenih takodjer nije tocno poznat. Zna se za 11 slucajeva, a sigurno ih ima vise. K tome treba dodati naknadno osudjene u Jajcu, Tuzli, Bugojnu, Buhacu i Mostaru, koji su optuzeni da su imali veze s gerilcima.
Tu se posebno istice tragedija Miljenka Pehara iz Graca kod Sirokog Brijega, bivseg socijalnog radnika u Offenburgu u Njemackoj, koji je stradao poslije podmukle prevare. Pehar je naime poznavao Vegara i Andrice, ali nista nije znao o njihovom planu. Udba je za to poznanstvo doznala, i zbog toga Pehar nije smio kuci. (O ovakvom postupku Udbe i njenih dousnika u Njemackoj, koji su uhodili nase postene hrvatske radnike, poznati kao "Pasosari", mogao bi nesto reci - ako hoce, danas je slobodno o tome govoriti - otac GN jole11, jer i on je bio tamo u Njemackoj i radio kao "pasosar", moja opaska). Preko Ivana Lasica (kojega danas Interpol trazi za naredjenje ubojstava nekih hrvatskih politickih emigranata u Njemackoj, poimenice Stjepana Djurekovica kolovoza 1983.,moja opaska) i Tadije Loncara, Miljenkoca susjeda, Udba je zapocela perfidnu igru. Ova dvojica sastali su se s Peharom u Zuerichu i dali mu na pismeno garanciju da mu se nece nista dogoditi "ako dodje kuci". Nasjeo je. Cim je 1973., u srpnju, stigao kuci, Udba ga je otjerala u Mostar. Krajem kolovoza 1973. osudjen je od Okruznog suda u Mostaru na 13 godina strogog zatvora. Danas cami u Zenici. ( Da bi se bolje razumijelo, ovo je pisano 1978. Ovdje u tekstu NH ima slika Miljenka Pehara koju, na zalost, ne znam kako ju staviti ovdje za uvid, moja opaska).
Beogradska centrala nije ispustila iz vida ni svoje suradnike i agente. "Zapanjila nas je nebudnost nasih konzulata. Zakazali su", progovorio je Srecko Zulj, jedan od glavnih funcionara republicke Udbe u Sarajevu. Medju ostalima, strogo je ukoren jugo-ambasador u Australiji, Uros Slijepcevic. Posebno je prigovoreno Marijanu Jurjevicu iz Melbournea, koji je ujesen 1972. misteriozno umro u Jugoslaviji. (Bivsi australski ministar u laboristickoj vladi i drzavni riznicar Dr. Jim Cairns - koji nije bio naklonjen Hrvatima - dao je izjavu ljevicarskom studenskom listu "Fargo" iz Meloubrnea, 14.Vll.1978., da je Marijan Jurjevic - inace medju Hrvatima dobro poznat kao jugoslavenski denuncijant - za vrijeme svog putovanaja u Jugoslaviju 1972. bio "ubijen". Medjutim, dr. Crains ne navodi kako je Jurcevic ubijen i od koga.)
Uz udbinog sefa spijunaze u Francuskoj, Djogovica, receno je da nije bio u "toku zbivanja"; "taj se zaplicao u sporedne stvari".
Nedugo iza Bugojanske afere pricalo se kako je profesor Stanko Kraljevic, sef za prosvjetna pitanja pri jugoslavenskoj ambasadi u Parizu "nesto cuo o pripremanom upadu", ali nista nije prijavio. Zena ga je jednog dana nasla u kuci objesenog.
Sefovi "bezbednosti" u Njemackoj - Sime Jelic za Bavarsku, Vojislav Djukic i Aco Olujic za Baden-Wurttemberg (Olujic je tesko teretio Miljenka Pehara), Vaso Radic i drugi - prekasno su stupili u akciju.
Posebno je zatajio Vinko Sindacic (to je taj udbaski egzekutor hrvatskih politickih emigranata, ponajvise clanova Hrvatskog Revoluvionarnog Bratstva, HRB. Posjedujem listu svih umorenih Hrvata koje je Udba likvidirala od 1945 do posljednog atentata 20 listopada 1989. na Nukolu Stedula u Skotskoj. Listu je pripremio publicist i prijatelj Hrvata Hans Petar-Rullman, moja opaska), zaduzen "za veze s ekstremnom emigracijom", kako ga je oznacio njegov udbaski sef Zika Stojanovic. Sindaci je naime pratio Stipu Sevu, kod kojeg se namjestio kao konobar. Od Seve, medjutim, nije nista saznao, iako je ovaj bio upucen u bugojanske planove. Zbog toga mu se Sundacic na kraju krvavo osvecuje: 24.Vlll.72., ubio je Sevu, njegovu zenu i kcerku (od 9 godina, moja opaska). Potom je pobjegao u Rijeku, gdje danas radi kao direktor hotela "Kontinental".....
U srpnju 1972., u Salzburgu (Austrija), netragom iscezava Stjepan Crnogorac, studen teologije, rodom iz Posuskog Citluka (ispravka. Stjepan Crnogorac je moje rodjeni rodijak. Njegova i moja maka su dvije sestre. On je rodjen u selu Sovicima, blizu Imotskog. Nekada u proslosti Posusje je bio Opcina selu Sovicima, sve do 1956. Od tada selo Sovici pripadaju Opcini Grude. Po svim indicijam, ako im je vjerovati, Stjepan Crnogorac je nestao u Salzburgu isti ili istih dana kada su bugojanci napustili Austriju 21 lipnja 1972. Djordje Licina je napiso knjigu "Dvadeseti Covjek", za kojim se jos uvijek traga. Neki krugovi su misljenja da bi to mogao biti upravo "dvadeseti covjek" Stjepan Crnogorac, moja opaska). Crnogorac se sreo s gerilcima prije polaska u jugoslaviju. To je dovjavljeno Udbi i jednoga dana (u srpnju 1972.) sjeo je u automobili s dvojicom ljudi i nikada se vise nije vratio niti ga je itko igdje vidio. Likvidiran je sigurno u jednom od jugoslavenskih zatvora. Crnogorceva starica majka (Janja 1909-1998,moja opaska) oplakuje ga i danas: "Nigda ga moje oci vidit nece, nece doci ko ni nasi potlje rata". Udba dotle, da zamaskira svoj zlocin, siri glasine u zelji i inozemstvu: Ziv je i radi za Udbu".
dalje.com
