Selo Radišići

Teološko utemeljenje korizme

Korizma je crkveno liturgijsko razdoblje koje traje 40 dana. Onako kako svećenici na početku toga razdoblja i naviještaju i objašnjavaju, pozivajući pri tome na snažniju pripravu na blagdan uskrsnuća Gospodnjega - Vazam.

Naime, u liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice (Čiste srijede) do Velikoga četvrtka, to jest mise Gospodnje večere. Crkva sa svojim vjernicima to čini po uzoru na četrdesetodogišnje putovanje izabranoga Božjeg naroda iz Egipta po pustinji do domovine, što možemo pročitati u starozavjetnoj knjizi o Jošui (Jš 5, 10-12), ali i o Mojsiju (Izl 24,18) i Iliji (1 Kr 19,8). Na kraju, mora se spomenuti i Isusova četrdesetodnevna kušnja u pustinji, koju navodi i naš »zbunjeni vjernik«, a koju možemo pročitati kod evanđelista Marka (Mk 1,13). Po uzoru na sve te primjere i Crkva se zajedno s kandidatima za krštenje, to jest katekumenima, ali i pokornicima sprema za pravo slavlje vazmenoga trodnevlja. U tome razdoblju ona to čini odricanjem od ugodnih stvari i užitaka, pa se korizmu nekada naziva i »vremenom posta«, te istodobno poziva vjernike da se u odricanju sjete svih potrebnih i da pomažu karitativno najsiromašnije više nego što to čine tijekom ostalih liturgijskih razdoblja. Četrdesetnica je i vrijeme intenzivnije molitve, a vjernički puk osobito rado razmatra muku Gospodnju u pobožnosti križnoga puta te se sakramentom pomirenja priprema na susret s Uskrslim Kristom u euharistijskoj pričesti. Što se tiče misnih nedjeljnih slavlja kroz korizmu, valja reći da je njihova značajka ljubičasta boja liturgijske odjeće. Liturgijska odjeća razvila se iz antičke civilne odjeće. Koju boju uzeti u pojedine dane službeno je odredio papa Inocent III. na početku 13. stoljeća, a od propisa u Misalu Tridentskog sabora to je gotovo nepromijenjeno. Tako se ljubičasta boja upotrebljava u došašću i korizmi, »kao i u bogoslužju za pokojne (za koje se može uzeti i crna)«, pojašnjava se u »Malom liturgijskom leksikonu« Ruperta Bergera. Jednako tako, u korizmi se preporuča da se ne ukrašuju oltari i crkva, da ne sviraju orgulje, a uvijek se ispuštaju aleluja i Slava. Aleluja je, naime, poklik budućem gradu Jeruzalemu (Tob 13,18), kojim će biti pozdravljen Krist kao pobjednik nad starim Babilonom (Otk 19,1-9). Za vrijeme korizme, na putu kroz pustinju u vazmenu domovinu, Crkva se odriče domovinske pjesme »aleluja« i prije evanđelja pjeva drugi prikladan poklik Kristu: »Slava tebi, Kriste Bože, Kralju slave vječite«. U vazmenoj noći »aleluja« se opet svečano zaori te se u vazmenom vremenu posebno rado i često pjeva. Isto je i sa »Slavom«, koja nije dio misnog slavlja u adventskom i korizmenom vremenu. Korizma, kako uči tradicionalna liturgika, doista obuhvaća 40 dana, ne računajući kao pokorničke dane nedjelje u tom razdoblju koje su uvijek proslava Kristova uskrsnuća. 

Glas koncila

Share

• < Prethodno
• Slijedeće >